Upornost ili disciplina

 Ako želiš postaviti cilj i ostvariti ga potrebno je da znaš kako se to radi. Kako postaviti cilj(eve) pisat ću u nadolazećim tekstovima. Generalno, ono što je potrebno da bismo išta postigli u životu potrebna je upornost i disciplina. Međutim, ima li jedan od ta dva pojma veću snagu i moć dovesti te do cilja? Jesi li više uporan/a ili discipliniran/a? Cilj ovog teksta je osvijestiti na čemu si trenutno i kako da konačno dostigneš cilj. 

Upornost je dobra u početku da se ne obeshrabrite, ali disciplina vas dovodi do odredišta. 

Predstavit ću neka svoja shvaćanja definicija ovih dvaju pojmova. Upornost za mene znači ne odustati kada bih naišla na prepreku, kada ne znam kako dalje, kada bih pala ispit, kada bih dala oduška i uživala u slatkišima, a imam program prehrane, kada ne bih dobila odgovor na e-mail itd. Upornost znači da me nešto nije obeshrabrilo i vratilo na čisti početak. Nastavit ću jednostavno gdje sam stala. Primjerice, ako sam pala ispit, neću odmah odustati od studiranja već ovaj puta naučiti više i bolje. Problem se događa ako iznova i iznova padamo ili ne uspijevamo. Tada ti treba biti jasno da moraš promijeniti plan, strategiju ili način postizanja toga što želiš. Ne moraš pri tome uvijek sve sam/a, potraži pomoć, guglaj ili pitaj nekoga tko je već uspio u tome što ti želiš. Raditi istu stvar, a očekivati drugi rezultat samo krade tvoje vrijeme, živce, raspoloženje i motivaciju. Bitno je da osvijestiš takvu situaciju, a onda je sve drugo lakše. Nema očaja, nema toga da ne znam, neću ili ne mogu. Dat ću ti jedan primjer vlastitog uvjerenja koji mi je prišiven od strane društva. To uvjerenje se odnosi na to da su neki prirodno nadareni za društvene, a neki za prirodne znanosti. Međutim, to je istina kada se više trudiš na jednom od tih polja. Dolaskom na Prehrambeno-biotehnološki fakultet nisam znala ništa o kemiji (a na prvoj godini sam imala 3 kemije) i bila sam uvjerena kako sam nesposobna za takav predmet. Međutim, predavanja su krenula od nule: od upoznavanja periodnog sustava elemenata pa sve do složenijih zadataka. Tu je moje uvjerenje palo u vodu i potvrdila sam si vrlo važnu činjenicu da svaki zdrav čovjek može naučiti bilo koji predmet, a koliko dugo će ti trebati, ovisi o predzadnju i tvojoj volji da radiš. Dakle, upornost je dobrodošla jer ti pomaže da ne odustaneš i daje ti do znanja da možda trebaš ili više truda i znanja ili mijenjati način igre. 

Ključni sastojak koji će te dovesti do cilja jest disciplina. Disciplinu definiram kao čvrstu odluku i stav da ću učiniti sve što je zamišljeno mojom strategijom da stignem do cilja. Naravno, pod uvjetom da je strategija ispravna i ima smisla te njome ostvarujem male ciljeve na putu do glavnog cilja. To znači da neću dopustiti svojim mislima, lošem danu ili raspoloženju, drugim ljudima, vremenskoj prognozi, neispavanosti ili bilo čemu drugom da me sabotira i vraća na ponovni pokušaj gdje ću se vratiti na upornost. U tom kontekstu rekla bih da je upornost važna na početku, a disciplina na ostatku puta do cilja. Disciplina zahtjeva svijest, dobru vizualizaciju cilja i vjeru da doista ideš tamo kamo si naumio/la. 

Sada ću dati konkretan primjer gdje do izražaja dolaze ova dva termina. Zamislimo da Marko i Ana imaju isti cilj: skinuti suvišne kilograme. Svatko je dobio plan prehrane u kalorijskom deficitu (unose manju količinu hrane nego što im je potrebno). Oboje znaju koliko će im vremenski trebati za skidanje suvišnih kilograma, što, kada i koliko trebaju jesti. Imaju dobru strategiju, tj. plan prehrane koji je prilagođen u skladu s njihovim potrebama i preferencijama. Dakle, nemaju lošu strategiju koja bi značila, primjerice, da im je nutricionist na meni stavio namirnice koje nikako ne vole jesti ili nešto što uopće ne znaju pripremiti. Do svog cilja će ići malim koracima tako da će svakih tjedan dana izmjeriti obujam struka i bokova te se izvagati. Recimo da je prvi tjedan dobro prošao i oboje su skinuli otprilike 1 kg. Ana je to shvatila kao dodatnu motivaciju i odlučila biti disciplinirana do kraja. Marko se odlučio nagradi gubitkom 1 kg omiljenim jelom (koji je van plana programa prehrane) koje ima toliko kalorija kao njegova 2 obroka zajedno. Unatoč tome, odlučio je da od sutra nastavlja s planom prehrane. No, sutra se Marko ponovno zaželio svog omiljenog jela pa je pojeo još jedno. S obzirom na to da je već bila sredina tjedna, odlučio je da će si cijeli tjedan dati oduška i krenuti iznova u ponedjeljak. Ana je za to vrijeme bila disciplinirana i na putu gubitka drugog kilograma. Nakon mjesec dana, Ana je izgubila 4 kg, naučila pripremati hranu na nov način i otkrivati nove niskokalorične recepte. Osim toga, osjećala se samopouzdano i moćno jer je uz pomoć discipline pobijedila samu sebe. Marko je ostao na istoj težini stalno pokušavajući krenuti ispočetka. Tako je Marko bio uporan, ali to mu nije bilo dovoljno da izgubi suvišne kilograme. Odlično je da je ponovno pokušao nakon prvog kaloričnog jela koji nije dio njegove strategije mršavljenja, ali cijeli mjesec se u nedostatku discipline pretvorio u mučenje i obeshrabrenje. Zasigurno da je Marko trebao poraditi i na svojim uvjerenjima, ali to je već neka druga tema. 

Da sumiramo: upornost je dobra na početku i može nam pomoći u otkrivanju da li raspolažemo dobrom strategijom ili planom na putu do cilja. Ako više puta moramo biti uporni na jednom te istom mjestu, moramo osvijestiti da li je problem u strategiji ili našem trudu. Zapamtite, polovični trud daje i polovične rezultate. Ako nikako ne uspijevate biti disciplinirani unatoč dobrom planu, zapitajte se koliko vam je taj cilj uopće važan i da li ga doista želite. Kada čovjek nešto stvarno želi, neće mu biti teško raditi za taj cilj. Ako je vaša strategija dobra i imate volju, ne preostaje vam ništa drugo nego da budete disciplinirani i strpljivi do cilja. Disciplina je jedna od najvećih benefita kojim pobjeđujemo sami sebe i tako jačamo samopouzdanje i samopoštovanje.